U svijetu postoji oko 2000 eksploatiranih ljekovitih biljnih vrsta od toga u Hrvatskoj raste oko 600 vrsta u staništima koja posjeduju vrlo bogatu floru koja je u odnosu na ostale zemlje minimalno zagađena. Samo Istarska županija posjeduje floru preko 1500 biljnih vrsta od čega oko 200 ljekovitih koje je moguće eksploatirati.
Neke su biljne vrste posebne i nalazimo ih samo u našem području (autohtonost), a nekim mediteranskim biljkama upravo područje Istre daje posebne odlike i kvalitete.
Postoji stoljetna tradicija sakupljanja uzgoja i prerade aromatičnog ljekovitog bilja u Hrvatskoj i Istri koju treba valorizirati. Pripravci na biljnoj bazi odavno su poznati kao zdravstveno djelotvorne tvari što je kroz povijest znanstveno vrlo opsežno potkrijepljeno. Uporaba ljekovitog, aromatičnog bilja ima dugu tradiciju u svim civilizacijama, pa je tako i lavanda stara, aromatična, ljekovita i začinska biljka koja se uzgaja više od 2000 godina. Dobro ju poznaju narodi istočnog i srednjeg Mediterana.
Ime lavande dolazi od latinske riječi lavare što znači prati. Mediteran je stara kolijevka aromatičnog bilja. Stari Egipat je kolijevka aromatičnog bilja gdje su postavljeni temelji parne destilacije kojom se aromatično bilje prerađivalo u aromatično ulje i vodicu. Rimljani i Grci koristili su lavandu u svojim vodicama za kupanje i termama, dok je u srednjem vijeku korištena za prikrivanje neugodnog zadaha ljudi i mirisa naselja. Povezanost lavande i drugog aromatičnog bilja s istarskim područjem prema analogiji događanja datira još iz vremena antike. Dario Alberi u svojoj knjizi Istria-storia, arte, cultura opisuje gradnju fulonika (kemijskih čistionica) u kojima se nalazila i aromatična voda. U pulskom zaljevu veliki rimski industrijalac Caio Giulio Grisogno, početkom 3. stoljeća gradio je fulonike. Jedna takva fulonika nalazi se u zaljevu Verige, na Velikom Brijunu. Aromatična voda koristila se u pulskom amfiteatru. U tzv. četvrtastim kulama bile su cisterne s vodom. Voda iz cisterni pokretala je fontanu koja je štrcala mirišljavu vodu u arenu na visini od 30 metara i čistila je od prašine, infekcija i neutralizirala miris krvi. Pretpostavlja se da je u toj aromatičnoj vodi bila lavanda čije je antiseptičko djelovanje bilo poznato i tada.
Pokret povratka prirodi kao snažno ekološko osvještavanje potrošača poručuje povećanje potrošnje proizvoda na biljnoj osnovi. Ova grupa biljaka dobila je naziv po aromi koju sadrže biljni dijelovi ili cijela biljka. Miris zapravo potječe od eteričnog ulja koji može biti smješten u korijenu, stablu, drvetu, kori, pupoljcima, lišću, cvjetovima, plodovima, usplođu i sjemenkama.
Eterična ulja su kemijski složene tvari koje sadrže alkohole, fenole, estere, kiseline, okside, ketone, laktone, metoksifelone, aldehide, dušikove spojeve, sumporne spojeve, ugljikovodike. Pored eteričnog ulja biljke sadrže i fenolske kiseline, fenolskeketarozide, flavenoide, antocijamide, tanine, kinone, smole, sluzi, vitamine, enzime, minerale, proteine, ugljene hidrate, masna ulja. Eterična ulja nalaze se u različitim dijelovima biljke. Kod ruže eterično ulje nalazi se u laticama cvijeta, kod eukaliptusa u listovima, kod sandalovca u drvetu, kod kima u sjemenu, kod đumbira u podanku, kod gorke naranče u cvjetovima, listovima i plodovima, kod crnogoričnih biljaka u iglicama i smoli.
Eterične biljke rastu kao jednogodišnje ili višegodišnje biljke. Kod višegodišnjih mogu živjeti sto i više godina. Po izgledu krošnje mogu biti grmaste, polugrmaste, stabljaste i povijuše. Po vegetaciji mogu biti listopadne i zimzelene biljke. Rastu na različitim staništima i različitim klimatskim uvjetima. Rastu kao samonikle i kultivirane biljke.
Podijeli ovaj tekst
